Cijepiti dijete ili ne?

Ovih dana sve više obrazovanih roditelja počinje se pitati jesu li cjepiva sigurna ili nisu. Često vidim ovu temu u vijestima i časopisima, puno češće nego prije pet godina.

Ovo je časopis koji sam čitao prošli tjedan, govori o cijepljenju. Predstavlja dvije strane priče, ljude koji podržavaju cijepljenje i one koji su protiv, bilo je zabavno za pročitati.

Sažetak argumenata za i protiv:

 ZA: moramo vjerovati u ono što nam liječnici govore; naša je dužnost cijepiti jer tako nalaže zakon; broj oboljelih od nuspojava je zanemariv; opasnost od nuspojava je malen u usporedbi s benefitima; od kada cijepiva postoje, broj oboljelih od pojedinih zaraznih bolesti znatno je smanjen.

PROTIV: pristutnost toksina koji se koriste u cjepivima (poput žive i aluminija); sve više liječnika počinje priznavati probleme nuspojava i nedovoljnu istraženost istih; HZZO kaže da se visokom procjepljenošću štite i djeca koja su cijepljena čime priznaju da cjepiva nisu 100% djelotvorna; sve je više osoba koje pate od alergija i autizma, što se povezuje sa cjepivom, ali nitko ne odgovara za to; masovne i opasne zarazne bolesti iz prošlosti su ustuknule zbog poboljšanja životnih uvjeta – prehrambenih, higijensko-sanitarnih, stambenih, radnih i edukacijskih, a ne zbog cjepiva.

Prema mojem mišljenju, s obzirom da je Hrvatska još uvijek mlada država, pitanja ljudskih prava poput rodne jednakosti, prava na zaštitu od nasilja, pravo na izbor itd. još uvijek su u sporom napretku u usporedbi s ostalim zapadnim zemljama poput Skandinavskih zemalja, Njemačke, Austrije, Velike Britanije itd.

Dobro je imati na umu da čak i ako Vlada prihvati da cjepiva imaju jasne nuspojave i čak i ako nakon deset godina cijepljenje postane stvar izbora, HZZO i Vlada neće se ispričati i neće poduprijeti djecu koja su bila prisiljena primiti cjepivo.

boli