Hvala gospođi Vanji Jurilj, stručnoj suradnici knjižničarki u Osnovnoj školi Antuna Mihanovića, bilo mi je veliko zadovoljstvo što ste me pozvali za kratki intervju o mojem životu u Zagrebu, uvjereni da ipak nisam opasan Yakuza
život je nastavak rješavanja problema jednog za drugim
život bez stresa nije život
iskoristite svoje sposobnosti za nekoga drugoga
pomaganje drugome donosi veće zadovoljstvo nego primanje pomoći od drugoga
rad nije kazna, to je Božji dar kojim se oblikuje duša da se dođe do više razine
Nadam se da mogu pozitivno utjecati na naše buduće generacije.
“Poštovani gospodine Takahashi,
u skladu s usmenim dogovorom, privitku šaljem pitanja za intervju za
naš školski list.
Školski list Osnovne škole Antuna Mihanovića izlazi već 25. godinu i
jedan od samo 7 školskih listova
u Zagrebu koji još uvijek izlazi u tiskanom obliku – na to smo posebno
ponosni.
Za ovaj jubilarni broj školskog lista odlučili smo kao glavnu temu
uzeti grad u kojem živimo, a naziv teme je:
Moj Zagreb, kak’ imam te rad’. U okviru te teme bismo objavili ovaj
razgovor s Vama jer želimo našim mladim čitateljima,
ali i kolegama učiteljima, pokazati kako netko tko nije rođen u našoj
kulturi ima poštovanje za nju, kako voli grad i daje veliki doprinos
njegovom bogatstvu.
Znam da ste zaposleni i da nemate puno vremena, ako bi Vam bilo lakše,
mogu doći do Vas u nekoj stanci i snimiti razgovor diktafonom
ili možete odgovoriti na pitanja mailom.
Ispričavam se na kasnom slanju pitanja, učenica koja ih je pripremala
ide u osmi razred i ovog proljeća ima puno različitih obaveza: od
krizme do odgovaranja
za bolje ocjene.
Bilo bi idealno ako biste nam odgovore mogli poslati do sredine
sljedećega tjedna. Možete nam priložiti i nekoliko fotografija, po
Vašem izboru:
Vi u ordinaciji, fotografija omiljenog dijela Zagreba i/ili neka
obiteljska fotografija.
Srdačno Vas pozdravljam i unaprijed zahvaljujem na trudu,
_Vanja Jurilj_
_stručna suradnica knjižničarka_
_Osnovna škola Antuna Mihanovića_”
