Moja operacija 1/2

Koji je Vaš prvi dojam kada čujete ili pomislite na operaciju? Naravno da postoji puno različitih vrsta operacija ovisno o simptomu i dijelu tijela. Pogotovo danas kada nova tehnologija i otkrića nemoguće čine mogućim.

Mislim da većina ljudi koji idu na operaciju očekuju “obnavljanje ili poboljšanje kvalitete života”. No što je s rizikom? Što ako operacija ne uspije? Ne samo što će Vam biti gore nego je u najgorem slučaju moguća i smrt na dan operacije.

Poboljšanje medicine donosi veći postotak uspješnosti te smanjenje rizika za pacijenta.

U zadnjih deset godina koliko živim u Hrvatskoj, imao sam tri operacije.
1. Rekonstrukcija prednjih križnih ligamenata, od ozljede na judu.
2. ICL (Implantable Collamer Lens), zareže se 3 mm oka i umetne se leća, sadrži kolagen i hidroksietilmetakrilat što poboljšava vid bez naočala ili kontaktnih leća.
3. Zubni implantat, što postaje jako popularno kako bi se nadoknadio zub koji nedostaje bez oštećivanja drugih zubi.

Već sam pisao o 1. i 2. operaciji, ali ću danas opisati kako se sada osjećam u vezi operacije oka, nakon što je više vremena prošlo.

Oči sam operirao u travnju 2017. i jasno vidim bez problema. Operacija je koštala 30.000 kn, ali se definitivno isplatilo napraviti je. Izveo ju je dr. Gabrić u Klinici Svjetlost, što je vjerojatno najpoznatija privatna očna klinika u Hrvatskoj. Lokacija je odlična jer je udaljena samo 15 minuta hoda od moje ordinacije i sjećam se da sam pješice otišao tamo nakon što sam ujutro na dan operacije tretirao svoje pacijente.

Prošlo je već 8 mjeseci nakon što sam primjetio “to” na mom oku nakon operacije.

U ogledalu sam primijetio da moje desno oko izgleda čudno. Oblik šarenice (kod zjenice) nije bio okrugao. Šarenica je obično jasnog okruglog oblika, ali je moja bila jako iskrivljenog ovalnog oblika. Vid mi je i dalje bio jasan, ništa nije boljelo, bez crvenila ili bilo kakvog neugodnog oblika pa nisam počeo odmah paničariti.

Prije nego što sam poslao email doktorici Maji, prvo sam istražio i pokušao saznati uzrok toga. Počeo sam se brinuti. Najviše me brinulo da je to možda početni stadij glaukoma, povišenog očnog tlaka zbog smanjenog protoka tekućine u oku što je uzrokovano iritacijom od ugrađene leće u oku.

No jedina informacija koju sam mogao dobiti preko interneta jest “urođena mana” ili “autoimuna bolest” i nijedno nije točno u mojem slučaju.

Da skratim dugu priču, dr. Maja me je ljubazno tretirala i bio sam 8 puta na pregeldu i kontroli i uzrok je još uvijek nepoznat. Brinuo ju je moj očni tlak, ali je sve bilo u redu, a leća je ostala u ispravnoj poziciji. Jednom je “šef” koji me operirao, dr. Gabrić, došao i pogledao moje oko i rekao: “Sve je ok. Možda se to dogodilo kada ste išli na WC”.

Njegovo objašnjenje je naravno bilo bezveze jer se nisam u zadnjih 8 mjeseci tako pokakao da bi takav pritisak ozlijedio moje oko i prestao sam trenirati judo, nije mi se dogodila nikakva ozljeda.

Dublje sam razmišljao o operaciji nego prije i ovo iskustvo je promijenilo moje mišljenje.

Nastavit ću sa sljedećom operacijom, zubnim implantatom i dati konačan zaključak, podijelit ću što sam naučio.

Slika: Desno oko (normalna okrugla šarenica), lijevo oko (izobličena ovalna šarenica). Ako ovo čitate preko mobitela, neka ekran bude svjetliji da bolje vidite.

eye2 eye1 eye3