Ako imate Facebook i pogledate ga svaki dan, vjerojatno nema dana da ne vidite novu reklamu neke privatne stomatološke ordinacije.
Sve reklame govore samo o tome kako je njihova ordinacija dobra i da može riješiti problem Vaših zubi. Uzrok zubnog karijesa je ŠEĆER. Dakle zubari su ti koji nas moraju strogo upozoriti koliko je šećer opasan i u potpunosti nepotreban za tijelo, a ne pokazivati slike torti u svojoj čistoj ordinaciji. Ali za njih je isto važno da imaju nove pacijente kako bi mogli nastaviti šutjeti o opasnostima koje donosi šećer dok objašnjavaju kako je pranje zubi važno, namjerno pričaju o bezveznoj temi.
U svakom slučaju, implantat je danas jedna od najpopularnijih metoda nadomještanja izgubljenih zubi, bez oštećenja drugih zubi (poput mosta). Kvaliteta materijala implantata, proces operacije, čak i cijena, poboljšale su se i postala su nam prihvatljivije.
Kad sam imao 10 godina, imao sam veliki zubni karijes. Moja baka je imala kiosk i uvijek sam dobivao “besplatni sladoled”. Gutao sam to svaki put kad sam je posjetio. Kada su me zubi zaboljeli, mama me je odvela zubaru koji je bio “najgori” na svijetu. Bio je njezin rođak i zbog malog popusta, mama ga je nastavila posjećivati. Svaki put kada sam ga posjetio, moji zubi bili su sve gori i gori. Zubi moje mame bili su čak gori od mojih, ali ona nikad nije posumnjala u to da ide najgorem zubaru. Sa 16 godina, napokon mi je tata rekao: “Ako imaš stalan problem, zašto ne posjetiš mojeg zubara?”. Poslušao sam ga, a mama je nastavila ići svom rođaku.
Novi doktor imao je smiješan naglasak i zamuckivao je, ali mi je u detalje objasnio moje stanje zubi u tom trenutku. Često bi mi donio medicinsku knjigu i počeo crtati. Ponekad bi to trajalo i 2 sata. Međutim, rezultati su bili stvarno drugačiji. Moji zubi su se poboljšali, mogao sam gristi bez boli i metalni dio koji mi je ugradio bivši doktor i koji bi ispao nakon 2 dana, sada nije ispadao. Također mi je rekao da je moj prijašnji doktor “izbušio zube tako da im je probio dno” kako bi ušle bakterije da pojedu živac. Pokazao mi je RTG mojih zubi i bilo je nekoliko rupa u zubu (sedmica dolje lijevo).
No NIŠTA NIJE BOLJE OD PRIRODNIH ZUBI, bilo je pitanje vremena kada će se savršeni most početi uništavati. Trebao sam pronaći novog doktora u Zagrebu… promijenio sam nekoliko doktora koji su imali blistave ordinacije, lijep osmijeh i bili su dragi. Ali su bili tako-tako kao doktori, da budem iskren.
Onda sam našao dobru doktoricu (dr. Tina) i svidjela mi se jer mi je sve objasnila i slušala me. Raspravljali smo na jednoj razini više. Možda zato što su i ona i njezin suprug moji dobri pacijenti. I od početka me nije tretirala kao “dijete”. Često smo raspravljali na temelju novih RTG snimki i napravila je jako dobar most na mojim gornjim zubima. Tada sam napokon odlučio da mi stavi implantat na moju šesticu i sedmicu dolje desno.
Ne volim sve bolnice generalno, ne volim bolesti, lijene doktore, nervozne sestre i sve ostalo. Planiram umrijeti u svom domu, a ne u bolnici. Pogodite, ne volim ni operacije. To je jedan od mnogih razloga zašto sam postao kiropraktičar, jer mogu “pomoći ljudima bez gledanja krvi”.
Ukratko, operacija je prošla dobro. Dr. Tina je čak organizirala da je napravimo u subotu izvan radnog vremena kako bih mogao nesmetano raditi. Ona zna koliko puno radim.
Stavili smo dva implantata od titaniuma u desnu stranu moje donje čeljusti. Samo smo trebali čekati 3 mjeseca da “kost sraste s titaniumom” i spremni smo završiti ovaj veliki projekt.
Mislio sam da imam visoku toleranciju na bol, čak i kada sam slomio koljeno, radio sam sljedeći dan. No čeljust me nastavljala boljeti, ne tako strašno, ali sam imao jako jako neugodan osjećaj. Dosta mi je smetalo za moju koncentraciju na poslu. Napokon sam odlučio uzeti lijek protiv bolova, znao sam da imam to negdje u ordinaciji. Našao sam staru kutiju Aspirina i uzeo jednu tabletu, na sreću samo jedna je i bila unutra.
Međutim bol nije prestala. Pitao sam se zašto i kasnije vidio da na toj kutiji Aspirina piše datum isteka 2011. Primijetio sam da se ne sjećam kada sam zadnji put uzeo tabletu protiv bolova. Moja jedina tableta vjerojatno je bila prestara da bi djelovala.
Otrčao sam u ljekarnu i rekao Maji koju već znam (kupujem papuče i bijelu uniformu tamo), “daj mi najslabiju tabletu protiv boli”. Rekla mi je: “Možeš uzeti Lupocet”, pitao sam: “Nije li to protiv temperature?”, “Da, ali u tvom slučaju može poslužiti protiv bolova”, “Onda može, daj mi jednu kutiju”.
Razgovarao sam s dr. Tinom o toj boli, mada nisam bio tako ozbiljan. Upala poslije operacije (bušenja čeljusti i ugradnje titaniuma) normalna je i nisam imao nikakvu temperaturu, samo lokalnu bol u čeljusti. Stavljao sam si led na obraz dok sam radio. Nakon 10 dana bol je prestala. Sjećam se da sam bio sretan misleći kako trebam čekati još samo 3 mjeseca, iako je operirani dio zubnog mesa još uvijek bio crven i natečen, ali bez boli. Zato nisam obraćao pozornost.
Mjesec dana kasnije, dok sam vozio prema Varaždinu na posao, osjetio sam “nešto” pod jezikom. (Dok vozim ZG – VŽ je jedino vrijeme kada mogu jesti pa jedem u autu.) Osjetio sam neku “izbočinu” u ustima na dijelu koji je upaljen. Mislio sam da možda “gnoj” izlazi. Nije bilo boli pa se i dalje nisam ništa brinuo.
Četiri dana nakon toga, pogledao sam zube u ogledalu i iznenadio se. “Nešto” je izlazilo iz zubnog mesa. (Dopisivao sam se stalno s dr. Tinom preko WhatsApp-a u vezi toga.) Mislio sam da je kapica od implantata možda izašla i da je dr. Tina treba vratiti nazad.
No na kraju dana “nešto” je u potpunosti izašlo van. To je bio cijeli implantat od titaniuma koji je prethodno bio zašarafljen i instaliran duboko u moju čeljust. Bila bi laž da kažem da se nisam iznenadio. “Može li se to zaista dogoditi?”, pitao sam dr. Tinu sutradan kada sam je posjetio. Rekla je: “To je rijekost, ali je moguće, ponekad snažne kosti poput tvojih nisu dovoljno prokrvljene da bi tijelo prepoznalo implantat kao dio kosti i da bi mogli srasti… Vratit ću ovaj implantat u tvornicu i napravit ćemo novi RTG pa ćemo odlučiti što dalje”.
Zapravo me jako iznenadila reakcija tijela i bilo mi je jako zanimljivo to iskustvo, koje je osvježilo moje razmišljanje o ljudskom tijelu. Mislio sam da nešto znam, ali sada kada mi se ovo dogodilo, imam puno jasniji pogled.
Sljedeći put ću napisati ZAKLJUČAK koji želim reći na temelju ove dvije objave o operacijama, u vezi premišljanja o načinu na koji tijelu funkcionira.
Slika: Prava slika onoga što mi se dogodilo. Moje tijelo je odbacilo titanium kao strano tijelo, koji je U POTPUNOSTI IZAŠAO IZ TIJELA. Tri dana nakon što je TIJELO OČISTILO SAMO SEBE, moje crveno natečeno zubno meso ponovo je postalo zdravo i ružičasto.