Putovanje u Japan – Dan 2.

Usput, vratio sam se u Zagreb u nedjelju 6.8. i počeo raditi puno radno vrijeme od 7.8.

🤭

Nakon 13 i pol sati u sićušnim ekonomskim sjedalima, napokon smo stigli u Tokyo, ali još uvijek 680 km udaljeni od mojeg doma u Japanu.

✈️

Kad smo sišli s aviona, hodali smo prema izlaznim vratima iza tri japanska pilota u savršenim uniformama. Nisam mogao ne primijetiti kako su prošli pored čistačice, kratko zastali i naklonili joj se iz poštovanja što čisti aerodrom.

👨🏻‍✈️

Smatram da je vrlo važno ponašanjem pokazati poštovanje prema svakom radniku. Tamo nema pravila da direktor velike kompanije ne može očistiti wc. Zašto ne bi mogao?

Prvo sam na aerodromu Tokyo Haneda pokupio prijenosni wi-fi kojeg sam unaprijed naručio u dućanu kako bismo mogli koristiti internet svugdje u Japanu.

Nakon toga smo otišli na poštu jer me Ami tražila da pošalje razglednicu iz Japana učiteljici iz svoje osnovne škole. Nismo mogli pronaći adresu škole, ali ju je Mia znala napamet pa je sve bilo dobro…

✉️

Toliko puno ljudi je čekalo u redu da uđe u Japan, srećom imali smo dovoljno vremena do sljedećeg leta. Išli smo autobusom koji prevozi putnike od jednog dijela aerodroma do drugog, odakle se čekao let za moj grad.

Let za moj grad Takamatsu je uvijek na rubu aerodroma Tokyo Haneda jer je to jedan od manjih gradova, ali je let bio pun jer su se ljudi vraćali u rodni grad. Mogao sam čuti i uživati u posebnom Takamatsu naglasku, različit je od drugih kao što su zagorski i dalmatinski različiti.

Stigli smo u Takamatsu u 12:30 h, u vrijeme ručka. Bio je ponedjeljak i Tata nas je došao pokupiti.

Užasno vruće, jako sunce i vlažno, ali je Marta stalno ponavljala kako to voli.

Nakon kratkog odmora kod kuće otišli smo u kupovinu i naravno jesti sushi.

Slika: Uvijek prva stvar kada se vratimo doma je “pozdrav pretcima (=bog)”

🙇🏻‍♂️😇

pozdrav_pretcima