Nijedna divlja životinja i nijedan pripadnik autohtonih naroda (npr. Inuiti, Indijanci itd.) ne uzimaju i nemaju potrebe uzimati lijekove.
Zato smo mi, obični ljudi, slabiji od njih…
Njihova vitalnost, održivost i imunitet nama su superiorni.
Ponekad to spomenem svojim pacijentima i još uvijek ne mislim da sam u krivu. Dapače, smatram da su divlje životinje pametnije i superiornije sadašnjim ljudima, nama. U stvari, mi smo „najpametniji“ na cijelom svijetu. Ako bismo mogli mudro koristiti našu bogatu tehnologiju i znanje, moguće je da bismo mogli napredovati brže od drugih.
No ako ste svijesni stvarnosti, vidite kako konstantno ponavljamo destruktivnu hipertrofiju i zagađujemo planet. Mi smo kao rak koji je pogreška u dijeljenju stanica i koji raste dok ne ubije cijelo tijelo. Ono što trebamo jest naučiti način života autohtonih ljudi i njihovu prehranu kao savjet kako bismo mogli postići istinski napredak, uvažavajući njihovo znanje i poštivanje prirode i naše znanje u formi tehnologije i znanosti. Nažalost ono što radimo potpuno je suprotno. Ne samo da ne poštujemo i ne učimo iz njihovog načina života, nego smo toliko ponosni na sebe i gledamo drugačije svisoka.
Ne samo da je trenutni nutricionizam smeće, nego su tri glavna nutricijenta, ugljikohidrati, masti i proteini, također temeljeni na laži. Salata je zdrava, meso je nezdravo, jaje je puno kolesterola, biljno ulje zdravije je nego životinjska mast – ovo je sve krivo. Ne primjećujemo da je to razlog zašto konstantno imamo probleme s bolestima. Moramo primijetiti da postoji snažan utjecaj u našem odgoju koji nam ne dozvoljava da poštujemo tuđi način života.
Pogledajmo najčešće bolesti koje divlje životinje i autohtoni ljudi mogu imati:
Infekcije,
Frakture,
Biti napadnuti ili pojedeni od strane životinja,
Mrtvorođenost,
Neuhranjenost zbog nedostatka hrane,
Zaboravljivost.
Još dvojim oko toga treba li se zaboravljivost smatrati bolešću. Osim navedenih, zapisano je da nekoliko divljih životinja i ljudi iz autohtonih naroda može umrijeti zbog bolesti srca i raka, no takva je dijagnoza među njima ekstremno rijetka.
Naravno da nisu besmrtni, no izuzetno je važno da je „uzrok smrti“ drugačiji i jednom kada prežive bolesti, žive vrlo dugo i vrlo rijetko su dementni.
S druge strane, mi, “moderni ljudi” i životinje u zoološkom vrtu bolujemo od ovih bolesti:
Rak,
Bolesti srca poput infarkta miokarda,
Cerebralni infarkt i cerebralna hemoragija,
Alergije,
Neurološka bolest i bolest imunološkog sustava,
Disfunkcija štitnjače,
Dijabetes,
Mentalna bolest.
Mi možemo dobiti infekcije, frakture i traume poput njih, ali to je suština sadašnje medicine, zato to više nije naš glavni zdravstveni problem. S druge strane, moramo znati da sadašnja medicina ne pomaže u rješavanju kroničnih bolesti koje su gore nabrojane.
Danas, koliko će nas uspjeti umrijeti sa zaboravljivošću, bez raka, arterioskleroze, infekcije, dakle koliko će nas umrijeti doma, u miru, jednostavno s nedostatkom energije?
Ovo je važna sugestija kako bismo razumjeli da je izvor naših sadašnjih bolesti u krivoj prehrani i otrovima poput lijekova i cjepiva. Možemo ih držati podalje od nas kako bismo zaista izbjegli ili prešli preko sadašnjih kompliciranih bolesti.
Ako se sadašnja medicina usredotočuje samo na „prave bolesti“ koje oni imaju, poput infencije, frakture, traume, distocije i neuhranjenosti, vrijednost sadašnje medicine povećava se i možemo živjeti dugo i zdravo poput njih (kao što bismo i trebali). Međutim dok nas promatram, izgleda kao da ne želimo biti poput njih. Volimo usjeve koji su narasli pomoću pesticida i kemijskih gnojiva, neophodnih kemijskih začina koji se dodaju hrani i previše šećera i brašna (nema veze je li bez glutena ili nije, moramo izbjegavati žitarice, rižu i krumpir). Imamo puno više mogućnosti biti zdravi i osjećati se psihički zadovoljno ako bismo mogli izbjeći hranu u koju su dodane kemikalije i jesti prirodno uzgojenu hranu.
Već 1930-ih, dr. Weston A. Price je u svojoj slavnoj knjizi “Nutrition and Physical Degeneration” (moja Biblija) opisao svoja saznanja s putovanja u 14 zemalja diljem svijeta, pokrivajući stotine različitih područja, gdje žive potpuno različiti autohtoni narodi. Otkrio je da ljudi iz autohtonih naroda koji jedu tradicionalnu hranu, naspram ljudi koji jedu hranu koju su donijeli Europljani, poput šećera, brašna, biljnog ulja i konzervirane hrane, nemaju zubni karijes, deformaciju brade, poremećaj usklađenosti zuba, artritis niti smanjen imunitet protiv tuberkuloze.
Slika 1: Na svakom područje gdje ljudi jedu losove i sobove, ljudska čeljust i zubi razviju se u savršen oblik i nikad nemaju karijes. Imaju savršeni imunitet.
Slika 2: Moderna hrana koju su im bijelci donijeli, poput šećera, brašna, biljnog ulja i prerađene hrane, uništili su im čeljust i zube. Ova degeneracija tijela i zdravlja uzrokovana je svakodnevnom prehranom, a ne genetikom.
