Razlog zašto se povećao broj srčanih bolesti u SAD-u (3. dio)

Radi industrijske revolucije ljudski život postao je puno napredniji i lakši. Među ostalim, poboljšana je poljoprivredna produktivnost i proizvodnja šećera postala je veća i jeftinija. Zbog željezničkih prugi, automobila i velikih teretnih brodova, transport robe postao je puno bolji i brži.

Kao što sam spomenuo u prošloj objavi, prosječan američki život značajno je poboljšan zbog jedenja puno svježeg mesa, ribe, jaja i povrća, što je došlo s izumom električnog hladnjaka koji se nalazi u svakom domu. Međutim, zbog povećanog unosa šećera, Amerikanci su počeli patiti od pretilosti, dijabetesa, visokog krvnog tlaka, srčanih bolesti, cerebrovaskularnih bolesti, raka i drugih kroničnih bolesti.

S druge strane, velike farmaceutske tvrtke počele su mijenjati svoj poslovni cilj; s prodaje antibakterijskih lijekova za liječenje zaraznih bolesti iz Prvog i Drugog svjetskog rata, prebacili su se na prodaju lijekova za kronične bolesti. Kinidin se pojavio 1918. na tržištu lijekova protiv aritmije, 1922. inzulin u injekciji, 1952. rezerpin i hidralazin za liječenje hipertenzije, 1957. diuretik se počeo koristiti i kao lijek protiv hipertenzije. Nadalje, 1951. pojavio se probenecid protiv gihta, koji je 1964. zamijenjen nitroglicerinom, a propranolol se pojavio protiv angine pectoris.

Statini, poput lovastatina (Crestor) 1987. probili su na tržište protiv hiperlipidemije. Ovaj proizvod uskoro je postao mega hit. Od prodaje tolikih lijekova protiv mnogih kroničkih bolesti, svjetske farmaceutske tvrtke počele su se nazivati “Big Pharma”. Bayer, Merck, Bristol, Myers Squibb, Pfizer i GlaxoSmithKline postali su dominantni članovi u svjetskoj medicinskoj zajednici.

Farmaceutske tvrtke lukavo koriste znanost i prehranu kako bi prodali što više lijekova protiv kroničkih bolesti. Ova se strategija u principu zasniva na kontroliranju prehrane Amerikanaca, kako bi što više ljudi obolilo od kroničnih bolesti već u mlađoj dobi te da njihov životni vijek zatim bude što duži kako bi im se što više lijekova moglo prodati sve dok ne umru. Proizvodi ove “bez ubijanja nema života” strategije, prema kojoj ljudi moraju uzimati lijekove protiv svojih kroničih bolesti cijeli svoj život, postali su izvor stalnog profita Big Pharme. (Hint: zašto Big Pharma želi cijepiti baš svako dijete?) Kako bi kontrolirali prehranu, farmaceutske tvrtke pokušale su napraviti smjernice za američku zdravu prehranu.

Iz svojih istraživanja o liječenju kroničnih bolesti, farmaceutske tvrtke već su primijetile uzrok i mehanizam kako i zašto ljudi obolijevaju od kroničnih bolesti. Primjerice, uzrok dijabetesa prepoznan je kao pretjeran unos ugljikohidrata (šećera, pšenice, riže, krumpira, voća) i kao dokaz toga, već je 1916. Joslin Diabetes Center obznanio da bi ugljikohidrati trebali sačinjavati manje od 20 % ukupnog unosa kalorija (prehrana s ograničenim ugljikohidratima). Pretjeran unos ugljikohidrata uzrokuje nekoliko kroničnih bolesti poput dijabetesa, pretilosti i arterioskleroze. I to je izvor profita za farmaceutske tvrtke.

Farmaceutske tvrtke koriste medicinske znanstvenike koji rade pod njihovim pokroviteljstvom te učenjake nutricionizma kako bi stvorili lažne informacije koje govore da se uzrok pretilosti i dijebatesa nalazi u životinjskoj masti, a ne u ugljikohidratima. Također govore da su meso i jaja opasni jer zbog njih ljudi dobiju povišen kolesterol, visoki krvni tlak i druge kronične bolesti. K tome preporučuju ljudima da smanje unos proteina i masnoća, čine da prehrana ugljikohidratima izgleda “zdravo”. Kao dokaz ove strategije, istraživanje iz 1948. o povezanosti Ancel Keysove bolesti koronarne arterije u odnosu na unos masti te pogotovo istraživanje “Senate Select Committee on Nutrition and Human” (poznato kao “McGovern Report”) iz 1977., preporučuje ljudima da ugljikohidrati trebaju činiti 55-60 % njihovog ukupnog unosa kalorija te da trebaju smanjiti unos masti, koje ne bi trebale prelaziti 30 % ukupnih kalorija. (Sada znate u čemu je problem :D)

U SAD-u, velike poslovne tvrtke puno su uključenije u politiku nego što je to slučaj u Hrvatskoj ili Japanu. (Za početak, nitko ne može biti predsjednik SAD-a bez donacije iz poslovnih tvrtki.) Njihova čvrsta veza često je ironično nazvana “revolving door” (rotirajuća vrata). Nije samo politika korištena u strategiji Big Pharme. Nalik religijskom kultu, iz Japana dolazi „makrobiotika“, koja je agresivno korištena za smjernice zdrave američke prehrane.

Također ne biste trebali podcjenjivati utjecaj industrije šećera. Jednom prije šećer je bio usporediv sa zlatom i bio je simbol bogatstva i moći. To je bila jedna od najvećih industrija koje su pokretale svjetsku ekonomiju. Ako ljudi primijete da je jedan od glavnih uzroka kroničnih bolesti upravo šećer, industrija šećera dobiva ogroman negativan utisak. Tako su se iza leđa ljudi dogovorili s farmaceutskom industrijom da će zajedno s politikom propagirati lažan nutricionizam.

Danas, ne samo u SAD-u, nego i u našoj Hrvatskoj, ne možemo zaustaviti rast ljudi koji obolijevaju od kroničnih bolesti. Zahvaljujući podršci Big Pharme u pozadini, pogrešne dijete, poput makrobiotike, dijete sačinjene samo od povrća i smeđe riže, striktnog veganstva i dijete bez masnoće, još uvijek postoje i popularne su među nekim ljudima. Zbog toga u SAD-u, najnaprednijoj zemlji po pitanju slobode i pravde, milijuni ljudi pate od kroničnih bolesti i njihov broj povećava se svake godine.

Svaki dan negdje liječnici govore ljudima “uzimajte ovaj lijek do kraja svog života za srce, krvni tlak, kolesterol, dijabetes, artritis, giht, Hashimoto, sve vrste boli, bla bla, tako da se može kontrolirati simptom. I ne zaboravite jesti manje mesa, jaja, masti, ali jedite više ugljikohidrata, povrća i voća”.

Hrvatska slijedi Ameriku…

bazen