Hitna služi za napete situacije koje direktno odlučuju radi li se o “životu ili smrti” i bez obzira je li pružen najbolji medicinski tretman, uvijek će određen postotak pacijenata izgubiti živote.
A u situaciji kada pacijent nije spašen ili kada on ili ona postane invalid, pacijent zajedno sa žalosnom obitelji počne sumnjati u liječnike i priprema “tužbu”. U Zapadnom društvu, tužbe protiv medicinskih institucija “vrlo su uobičajene”, često ih čujete. Međutim, možda mislite da Hrvatska još uvijek NIJE na razini Zapadnog društva, pogotovo u socijalnim službama, ali što je s medicinskim skandalom kada hitna pomoć nedavno nije došla spasiti dečka koji je zbog astme umro u Zaprešiću?
Jasno mogu reći da većina liječnika mrzi ove hitne intervencije zbog “dodatnih komplikacija koje izazivaju glavobolje”, stoga je ovo polje sve manje i sve slabije aktivno.
Važno je znati da su neki liječnici optuženi bez očitih pogrešaka ili razloga. Drugim riječima, ovo polje rada donosi izuzetno puno fizičkog i psihičkog stresa za sve djelatnike u hitnoj medicini, no ipak nisu uvijek procijenjeni pravedno.
Iako je bila primijenjena ispravna medicinska njega, ljutnja obitelji uništava kvalitetu hitne njege. Tko bi još uvijek htio raditi u tom polju?
Ovdje želim reći, naša je krivnja što možda nećemo uspjeti primiti ispravnu hitnu medicinsku njegu, zbog kolapsa. Tratimo našu medicinsku uslugu na bezvezne razloge, nepotrebne lijekove, nepotrebna cjepiva, nepotrebne operacije, nepotrebne preglede, nikad kraja…
Zato je uzaludno koliko novih liječnika imamo svake godine u Zagrebu, Rijeci, Osijeku i Splitu. Zašto ne pitate sadašnje studente medicine: “Želite li raditi u hitnoj medicini nakon što diplomirate”?
Ne trebamo još liječnika koji će samo davati recepte za lijekove protiv bolova. Ne samo da ne znaju, nego ih niti ne zanima to da pronađu uzrok problema i promijene pacijentov način života.
Stoga bez obzira za koliko se broj liječnika poveća, to je potpuno beskorisno.
Obično samo mladi liječnici rade u bolnicama na hitnim intervencijama i obično u bolnicama tijekom noći specijalisti ne rade.
Čak i u mojem području kiropraktike, često imamo akutne pacijente koji su otišli na hitnu, ali su samo dobili injekciju i poslani su nazad doma. Nakon 10 injekcija u 3 dana, ne mogu spavati 3 mjeseca zbog boli i još puno toga. U mojoj ordinaciji, bez obzira o kome se radi, inicijalni pregled je obavezan, uključujući i drugi dio inicijalnog pregleda unutar nekoliko dana (zovemo ga “ROF” – “Report Of Findings” – rezultati s pregleda). Pri drugom susretu, na ROF-u, objasnim kakav sam problem pronašao i u kakvom je stanju kralježnica pacijenta, mogu li tretirati, ako mogu, koliko puta itd…
U medijima uvijek postoji nekoliko “najboljih neurokirurga sa zlatnim rukama”. Profesionalci su u svojem području, ali je način predstavljanja komičan. S obzirom da su od početka predstavljeni kao “zlatne ruke”, a pacijent dođe slijedeći takvo oglašavanje, ako kirurg slučajno podbaci, lako se prihvati da “kada čak najbolji kirurg nije mogao spasiti, nije ni bilo druge mogućnosti”.
Štoviše, svi su oni kirurzi koji su dobri samo u najfinijim detaljima u svojoj specijalnosti u zakazanoj operaciji. Takva stvar ne znači da imaju zlatne ruke.
U drugim zanatima osim kirurgije, takvi “majstori” postoje svugdje.
Dajemo najbolje od sebe i konstantno educiram svoje tajnice (zbilja neprekidno) da pružaju maksimalnu uslugu našim pacijentima, ipak 1 od 400~500 pacijenata će vikati, vrijeđati ili prijetiti kako smo grozni. Ostavljanje negativnog komentara na Facebooku je “početnički nivo”. Osobno sam imao puno gore prijetnje od kada radim. Ova statistika (1/500) zvuči Vam kao da nema problema, no pošto prihvaćamo velik broj pacijenata uključujući i akutne slučajeve, želim poboljšati kvalitetu svoje usluge još više.
Nadam se da će svi cijeniti liječnike na hitnoj medicini više (i mene 🙂), naravno možda nisu sjajni liječnici hitne medicine, ali ponosno rade na najvažnijem medicinskom polju, a to je porijeklo sadašnje medicine i ono na što bi se medicina trebala najviše koncentrirati za pacijente.
