Iz mog iskustva nakon nekoliko operacija, vidim da ono što mi se dogodilo nije bilo zbog grešaka u operacijama. Operacije su bile uspješne, ali moje tijelo je “reagiralo” na rezanja i unošenje stranih objekata u tijelo. Zato se šarenica upalila i oko izgleda kao da je zjenica promijenila oblik. Zato je tijelo izbacilo titanium iz čeljusti nakon duge upale.
Zbog mojeg posla, vidio sam puno ljudi koji su imali operaciju, pogotovo diskus hernije u vratu (obično C5/C6, C6/C7) i donjem dijelu leđa (obično L4/L5, L5/L6). Većina njih koji su došli kod mene nisu bili zadovoljni svojim operacijama, primjerice osjećaju veću bol nego prije operacije, teško kontroliraju mokrenje (moraju nositi pelene), postanu impotentni, ne mogu zaustaviti atrofiju mišića, ne mogu stati na pete ili prste i još puno toga…
Generalno sam mislio da jednostavno “operacija nije uspjela”, možda kirurg nije bio iskusan, dano je studentima da vježbaju dok je pacijent pod anestezijom ili ionako čovjek nije savršen i može pogriješiti…
No sada više mislim da je veća vjerojatnost da su te operacije zapravo bile uspješne. Međutim, tijelo je “reagiralo” neočekivano i primilo ozbiljnu štetu, koja je ponekad trajna.
Rezanje tkiva, uzimanje toksina koji se zovu lijekovi i injekcije, može uzrokovati neočekivane reakcije i štete, iako je operacija savršeno napravljena.
Implantat od titaniuma izbačen je iz čeljusti, šarenica se upalila i izobličila – to su sve reakcije tijela. U principu jednostavan mehanizam korištenja lijekova je očekivati “pozitivnu fizičku reakciju” od toksina. A negativna fizička reakcija zove se “nuspojava”. Ali to je sve reakcija tijela.
Nadalje što sam shvatio je da se liječnici još uvijek žele pobrinuti za pacijentove negativne fizičke reakcije, ali jednostavno ne mogu.
Ljudi se mogu žaliti na ozbiljne posljedice nakon operacije, lijekova ili cjepiva, iako je sve bilo uspješno, a posljedica je samo normalna tjelesna reakcija.
