Jučer je moja supruga bila na predstavljanju projekta Hrvatske udruge za promicanje prava pacijenata. Projekt se zove “Cijepljenje – pravo izbora”, a predstavila ga je predsjednica Udruge, mr. sc. Đula Rušinović-Sunara, dr. med.
Na poučnoj i zanimljivoj prezentaciji ukazalo se na strašna kršenja brojnih konvencija EU i na protuustavne odluke koje idu u korist prodaje cjepiva.
Skrivanje “javnih rasprava”, kršenja ljudskih prava i razne prijetnje onima koji ne cijepe samo su jedne od njih.
Dvije zanimljivosti koje želim posebno istaknuti:
1. Netočnost termina “pravo na zdravlje”
Ministarstvo zdravlja RH i mnogi pobornici prisilnog cijepljenja u javnosti često se razbacuju terminom “pravo na zdravlje”, kojim obrazlažu svoje mišljenje zašto se svu djecu mora cijepiti. Taj termin toliko je korišten da su već mnogi ljudi počeli vjerovati da zaista postoji u pravnoj terminologiji.
Ne, ne postoji. Nitko Vam ne može dati zdravlje.
Njihovo “pravo na zdravlje” zapravo je uvrnuta skraćenica za točan termin “pravo na dostupnost zdravstvene zaštite”. To znači da svaki čovjek ima pravo na zdravstvenu zaštitu kada on to želi, a ne kada ne želi. Dostupnost ne znači “prisila” nego “izbor”.
2. Nema podataka o djelotvornosti cjepiva
Niti za jedno cjepivo kojim se cijepi u Hrvatskoj ne postoji kontrolna grupa, dakle niti jednom cjepivu nije dokazana djelotvornost.
Kako bi se dokazala djelotvornost jednog cjepiva, na jednom mjestu treba postojati grupa djece koja je cijepljena i grupa djece koja nije cijepljena i zatim ih se treba namjerno zaraziti. To naravno nitko u ovo vrijeme ne može javno napraviti, to je mogao samo Mengele.
Pa ako se već sva “istraživanja” zasnivaju samo na vjeri, onda treba dopustiti ljudima da sami izaberu u što će vjerovati.
Nadam se da će jednom i Hrvatska biti na razini najrazvijenijih zemalja Europske unije te da će cijepljenje biti pravo izbora.
