Tata ide na operaciju?! Akcija!?
🙇🏻♂️💪🏻
Dopisujem se s njim skoro svaki dan preko aplikacije “Line” koju 90% Japanaca koristi umjesto Whatsappa koji se koristi ovdje u EU.
Tata: Danas sam piškio čistu crvenu krv.
Ja: Oh ok jesi li imao kakav drugi osjećaj, bol, slabost, znojenje?
Tata: Apsolutno ništa.
Ja: Ok. Mislim da je ok da pogledaš u bolnici na ultrazvuku, eventualno CT za svaki slučaj.
Da skratim priču, nakon nekoliko pregleda liječnici su pronašli karcinom veličine 1.5 cm na njegovom bubregu. I ja sam pogledao što su našli i zaključio da nije ništa za bojati se ili paničariti. Rani stadij, postotak preživljavanja sljedećih 5 godina je viši od 90%. S obzirom na njegovu dob od 75 godina, izbjegavanje operacije također može biti opcija, no s obzirom da ova operacija radi minimalno oštećenje tijela (može je izvesti robot), složio sam se da ode na nju, ali bez kemoterapije i bez zračenja.
U vezi karcinoma, to je vrlo zanimljiva tema i vrlo je moguće da ću ga i ja jednog dana imati pa sam to osobno duboko proučavao. Samo zbog dijagnoze “karcinom” ne treba paničariti i odmah skočiti na koju god terapiju liječnik ponudi (ili prisili) za koju Vam se kaže da bi je trebali slijediti. Također je dobro da imate saznanje da bilo koja vrsta medicinskog miješanja (terapija) potencijalno može probuditi karcinom i negativno ga aktivirati. Karcinom nije virus ili bakterija, nego je dio Vašeg tijela. Ubijanje karcinoma je ubijanje Vas samih. Uplašeni i puni mržnje u napadu na karcinom, to je odraz Vas. Razumijem da je važno okrenuti se sam prema sebi i vidjeti kako oštećujemo svoje tijelo, same sebe, tako strašno.
Kako bi karcinom narastao 1~1.5 cm, treba 15 godina. To znači da je počeo rasti u vrijeme kada je njegova žena imala veliku prometnu nesreću i od koje živi kao invalid u kolicima. Kada se to dogodilo, čak nije znao ni gdje mu je oprano donje rublje, jer je žena (moja mama) sve pripremala, onda možete zamisliti koliko je “stresa” tada dobio (a ja sam u Zagrebu, a ne pored njega). Počeo je loše jesti, prestao je koristiti tradicionalnu japansku vruću kupku koju svaki Japanac koristi svake večeri i umjesto toga bi se samo brzinski istuširao, loše spavao, uzimao lijekove, prespavao i zakasnio na posao itd.
Podupirao sam ga koliko god sam mogao i iznenađujuće, slušao je i prihvatio sve moje prijedloge (prodao je kuću, preselio se u stan bliže njegovoj klinici itd.), što je prije s njegovim tvrdoglavim ponašanjem bilo nemoguće. Shvatio sam da je bio “na rubu”.
Uglavnom, to je sve prošlo i mislim da će tata biti ok. Dobar je u glavi i fizički. Rekao sam mu da ću doći za 3 tjedna, što želi da uzmem iz Hrvatske? Odmah je rekao duhan za žvakanje, još uvijek čuva kutiju tog duhana kojeg je kupio kada je posjetio Zagreb prije 5 godina. Kaže da je bio dobrog okusa, savršen za žvakanje dok peca na brodu. Ok, kupit ću mu još pet kutija koliko želi… život je kratak i jedan jedini, slažem se.
🤭
Slika 1: Njegov CT, vidi se karcinom na bubregu, ali nije otkriveno širenje na ostale organe, bez simptoma.
Slika 2: Što sam kupio na kiosku za poklon iz Hrvatske.
Slika 3: Pogled iz njegove bolničke sobe (operacija je danas). Vidite planinu, to je otok na koji sam se išao igrati kao mali, tamo su prekrasne školjke i tajno mjesto za koje samo ja znam.
Slika 4: čavrljanje putem linije
<