Stigli smo do Syodoshime. Vrijeme je bilo savršeno, oseka je pokazivala prekrasnu pješčanu stazu po kojoj smo mogli hodati do malog otoka. (Po noći je plima tako visoka da staza nestane.)
Smiješno je da nitko nije plivao na plaži osim nas Hrvata 😂🇭🇷
Vidio sam kasnije u vijestima da je “ovo ljeto prevruće da bi se plivalo pa puno manje Japanaca želi ići na plažu”
🤫🇯🇵
Pa u redu, ima puno drugih opcija kako uživati u ljetu, ali… objektivno vidim suprotnu stranu drugačijeg mentaliteta 🤫
Europljani su tisućama godina bez sunca, na hladnoći, s dugim zimama što je modificiralo ljude da imaju svijetlu kožu, oči i kosu te da prirodno žude za suncem koje im donosi zdravlje, slobodu i status.
S druge strane, Azijati, pogotovo žene, ne žele izgorjeti. Žele zadržati svoju kožu “bijelom” i čistom jer potamnjela koža ukazuje na “nižu vrstu radnika”, a ne na viši status.
Poznajem dobro obje kulture i uživam u oba načina, nisam super sretan kada sam pod suncem, ali se isto ne želim skrivati u sjeni.
😎🍺
Na otoku, bili smo ostali jednu noć u hotelu, nosili smo odjeću koja se zove “yukata” (tradicionalna ugodna uniforma za opuštanje u hotelu) i sutradan smo bili spremni za povratak kući. Večera, plaža, vruća kupka na terasi su bili fantastični kako se i očekuje.
😇🇯🇵
