U nedjelju, 21.9. 2014., zadnjeg dana Europskog juniorskog prvenstva, bile su timske borbe.
Mlade hrvatske judašice opet su oborile rekord!
Pobijedile su sve najjače zemlje: u četvrtfinalu Veliku Britaniju, u polufinalu Njemačku, a u finalu su pobijedile Francusku te time osvojile zlatnu medalju na Europskom prvenstvu U21 u timskim borbama.
Ovom medaljom su osvojile i priliku da se bore na Svjetskom judo prvenstvu U21 koje će se održati sljedeći mjesec u Miamiju, SAD.
Želim vam predstaviti svaku judašicu koja se borila u timskim borbama i pokazati vam koliko su snažne i kako zaslužuju puno poštovanje.
Ovo je bilo njeno prvo veliko internacionalno prvenstvo. U individualnim borbama je završila na 7. mjestu, što je jako dobar rezultat.
U timskim borbama, raspoloženje tima je presudno. Srčani natjecatelji često pobijede i puno snažnije protivnike.
Japanski judaši znaju da je prva timska borba najvažnija i kako može dati pozitivnu energiju cijelom timu.
Tihea se opet odlično borila, bolje nego dan prije u individualnim borbama. Pobijedila je sve judašice od prve do finalne borbe i naravno, time uvelike doprinijela osvajanju zlatne medalje za cijeli tim.
Mislim da je Tihea jedna od najtalentiranijih judašica koje Hrvatska ima.
Tenina kategorija je inače -52 kg, što znači da se u timskim borbama borila u težoj kategoriji od one kojoj pripada. Zbog toga su ove borbe za Tenu bile veliki izazov.
Zbog pogreške u organizaciji njene individualne borbe završile su i prije nego su počele, što je jako traumatično za jednu natjecateljicu koja trenira kao Tena.
No dan iza sam vidio da je uspjela prijeći preko tog događaja i da je bila vrlo motivirana za timske borbe. Iako su njene protivnice bile jače, Tena ima snažan duh koji je utjecao na sve ostale članice tima. Nije odustajala i radila je svoj judo, odlično se borila. Zbilja sam bio oduševljen njenim borbama.
Buga je u borbi vrlo pametna i stabilna. Točno zna što treba napraviti u svakoj situaciji na tatamiju.
U individualnim borbama bila je 7.
U timskim borbama bila je agresivnija nego u individualnim, ali pribrana, izvrsno se borila.
Njena buduća judo karijera bit će vrlo pozitivna i zanimljiva.
Majin judo nije uvijek “školski”, ali je nevjerojatno snažan, kao kamion. Njen fizički potencijal definitivno je jedan od naboljih među europskim juniorima.
U individualnoj borbi nije pokazala svu svoju sposobnost, ali je u timskim borbama prešla preko svake mentalne blokade i pokazala je svoj pravi judo. Prelazak preko vlastitih slabosti je njen ključ prema postajanju vrhunske natjecateljice.
Barbara Matić – ne trebaju dodatna objašnjenja. Ponos Hrvatske, najveća hrvatska nada.
Natjecala se u kategoriji +78 kg, dakle u kategoriji u kojoj nema težinskih ograničenja.
Borba protiv Velike Britanije bila je teška, ali Barbara je pobijedila (usput, ta Britanka je dan prije osvojila zlato u individualnim borbama u kategoriji +78!).
U polufinalu rezultat do Barbare bio je 2-2. O njoj je ovisilo hoćemo li ići u finale ili ne. Barbara je pobijedila Njemicu, odrađujući svoj posao savršeno.
U finalnoj borbi protiv najtežeg protivnika, Francuske, Barbara je odlučila ne izaći na tatami jer je ozbiljno ozlijedila gležanj i nije smjela riskirati da joj se stanje pogorša.
Već smo bili sretni da smo mogli ići u finale (znači da ćemo osvojiti barem srebrnu medalju).
Postoji razlog zašto se Ivana nije borila protiv Velike Britanije i Njemačke.
Dan prije, u individualnoj borbi teško je ozlijedila rame. U njenoj kategoriji većina judašica ima preko 100 kg.
Za razliku od težinski lakih kategorija, u kategoriji +78 kg i najmanja pogreška prilikom pada može dovesti do ozbiljnih ozljeda.
Ivanino rame nije bilo slomljeno ni dislocirano, ali je bilo natečeno i boljelo je te nije mogla podići ruku. Nitko nije vjerovao da će se moći boriti…
Prije finala, Ivana me pitala može li se boriti.
Odgovorio sam da je bolje da se ne bori. Tada mi je rekla da će osjećati sram ako osvoji srebrnu medalju bez da je ijednom stala na tatami. Želi se boriti.
Rekao sam: “Ok Ivana, gledaj, i ja sam judaš, razumijem te. Da sam na tvom mjestu, borio bih se makar imao slomljenu ruku ili što god. To je ponos. Mogu reći trenerima da si dobro i da se možeš boriti. Ali nemoj im reći da sam ti to ovako rekao. I nemoj se previše naprezati u borbi, važno je da stojiš na tatamiju kao dio tima, to je važnije od rezultata.”
Ivana se nasmiješila i “dogovorili smo se”.
Iskreno, u finalu je većina očekivala da će Francuska pobijediti, pogotovo jer je hrvatski tim bio bez Barbare.
Do Ivane, rezultat je bio 2.2! Ivana se potpuno zapalila. Toliko je bila koncentrirana da nije osjećala bol prvu polovicu borbe. Kako je borba prolazila, Ivana se umorila i počela osjećati bol, ali nije odustajala. U zadnjih pola minute je pobijedila Francuskinju!
Ne samo da je stajala na tatamiju, Ivana je donijela odlučujuću pobjedu za zlatnu medalju na Europskom prvenstvu U21.
Stanje i podrška judaša u Hrvatskoj nije dobra. Poznajem mnogo dobrih judaša koji su morali odustati od juda zbog financijskih problema.
Ipak, ovaj put su naše cure dokazale svima, MOŽEMO POBIJEDITI AKO U TO VJERUJEMO.
