Prije rasprave o zdravlju, religiji ili budućnosti, prvo se moramo vratiti temelju svega. Vaš najveći temelj ste naravno “Vi sami”. No drugi najvažniji temelj i socijalni element su partneri, roditelji i obitelj. Ako ovo ne funkcionira, očekivanje bolje društvene promjene, poboljšanja zdravlja, zaštite djece, prevencije od otrova, promjene politika, oporavka ekonomije i spašavanja Zemlje je totalna glupost. Unatoč tomu ima ljudi koji stalno ispituju oko sebe i traže “mišljenje” i “savjet”. Već imaju vlastiti odgovor, ali se pretvaraju da su “otvorenog uma” i postavljaju pitanja. I nikada ne slušaju niti pokušavaju promijeniti sebe.
Važnije je održati zdravlje i živjeti u dobroj okolini, a ne samo izbjegavati jedenje loše hrane, širenje dobrih ideja i mijenjanje politika. Važno je poboljšavati vezu i komunikaciju između obitelji, roditelja i partnera. Obitelj je najmanja društvena zajednica, a istovremeno i najvažnija.
Kako bi moglo biti moguće da riješimo sve ostale probleme ako ne možemo dobro komuniciranti ni s obitelji/partnerima..?
Jedan od uobičajenih primjera je kada jedan roditelj razmišlja o društvenim kontradikcijama i postane oprezniji oko kvalitete šećera, mlijeka, mesa, povrća, elektromagnetskih valova, radijacije itd. i tada drugi roditelj ili drugi član obitelji (npr. baka ili deda) odmah počne prigovarati: “Previše razmišljaš”, “Sekta”, “Tako je kako je, nema pomoći”, “Nije tako”, “Ostavi to doktoru”. U ovom trenutku su se opredijelili za to da je njihovo mišljenje apsolutno točno i da ne vjeruju dovoljno drugom članu obitelji koji razmišlja.
To je već bolesno. Isto kao i učenje o preventivnoj medicini, obrazovanju o hrani, lažima o cjepivima, izboru za porod kod kuće ili odlazak na prosvjed bez da se popravlja situacija doma.
(Protiv cijepljenja? OK, ali zašto je tvoj partner protiv tebe?)
Ljudi koji shvaćaju problem društveno nametnutog otrova (poput lijekova, cjepiva ili hrane) obično sile druge da razmišljaju isto kao i oni bez obzira na sve. Tada se dogodi sukob u obitelji.
S obzirom da je često novorođenče taj okidač, mama može primijetiti više novih stvari. Međutim, tata ima ponos kao muškarac zbog čega su tate često emotivno protiv mišljenja svojih žena.
Ono što ovdje nedostaje nije znanje, nego komunikacija između partnera, ono što nedostaje je zapravo povjerenje među njima i vjera u njihovu vezu.
Primjer u ovoj specifičnoj situaciji je kada muž više vjeruje “doktorima” ili “medicinskom dokazu” nego svojoj ženi.
Zbog toga primjerice žene koje nemaju podršku supruga ne mogu roditi kod kuće iako bi one to željele, jer ih psihički i emocionalno koči strah od sukoba unutar obitelji.
Za takve je obitelji nemoguće da postanu zdrave, promijene prehranu kako bi prevenirali bolesti ili da se ponašaju na način da imalo mijenjaju društvo.
Čak i ako se žena pokuša izraziti i dobro objasniti svoje razloge, kada to vodi jedino u odbojnost, ponekad je čak “nužno zlo” pretjerivati ili čak lagati u razgovoru, kako bi sugovornik počeo razmišljati, kako bi mu se “ubacila sumnja” i kako bi mu “mozak počeo primjećivati”. To može postati i važnije od istine.
Tvrdi zagovaratelji istine su još uvijek djeca ako još uvijek vjeruju da “sve dok govorimo istinu, ljudi mogu i moraju razumjeti”.
S obzirom da to razumijem, smiješno je reći da čak i neki ljudi koji čitaju ovu objavu će opet negdje zapeti i imati konflikt unutar obitelji.
Prvi pregled atlasa bebe koja ima mjesec dana, koju je naša prijateljica rodila kod kuće!
Mia me prošli tjedan pitala mogu li nacrtati Takahashi & Lekić obitelj jer su trebali govoriti o svojim obiteljima u vrtiću. Ovo sam nacrtao za nju