Teški metali poput aluminija i žive koriste se svugdje oko nas.
Međutim ne želite ih staviti u svoje tijelo.
Čak i jako, jako male količine žive mogu oštetiti kranijalni živac.
Jednom kada je Vaš kranijalni živac oštećen živom, NIKADA SE NEĆE OPORAVITI.
Želim da se sada jednom prisjetimo što se dogodilo u Japanu 1956.
1949.:
Ribari u gradu Minamata, u pokrajini Kumamoto, počeli su se žaliti da odjednom ne mogu uhvatiti orade, škampe, sardine i hobotnice.
1952.:
Rođeno je “osakaćeno dijete”. Nitko nije mario.
1953.:
Čudne glasine počele su se širiti u gradu Minamata. Puno mačaka je “plesalo” na ulici prije nego bi umrle, price su padale s neba, tisuće mrtvih riba bilo je u moru.
1. kolovoza 1954.:
Lokalne novine prvi put objavljuju priču o čudnoj smrti mačaka.
1954.:
Napokon neki ljudi počinju biti “ludi”, viču, vrište, tresu se, više ne mogu komunicirati. Nitko nije mogao naći uzrok.
Ljudi počinju misliti da je to neka infekcija ili prokletstvo. Njihove obitelji bile su stigmatizirane kao loše.
Srpanj 1958.:
Povećava se broj oboljelih i političari više ne mogu ignorirati situaciju. Članovi Medicinskog fakulteta Kumamoto počeli su istraživati uzroke “prokletstva”.
U ovom trenutku medicinski tim primijetio je da većina žrtava dolazi iz ribarskih obitelji. Grad Minamata nalazi se na obali i bogat je morskom hranom.
Sumnjali su da su uzroci mangan, selenij i talij, te su elemente našli u ribama i školjkama.
Srpanj 1959.:
Liječnik Hajime Hosokawa, pomoću pokusa na mačkama, saznao je da uzrok mora biti iz acetaldehida octene kiseline, proizvedenog iz postrojenja otpadnih voda, koje se nalazilo neposredno u blizini pokrajine Kumamoto. O dobivenim rezultatima izvijestio je direktora tvornice, no direktor je ignorirao ozbiljnost situacije i zabranio liječniku da ga izloži medijima.
U ovom trenutku doktor Hosokawa još nije otkrio metilnu živu iz tvorničkih otpadnih voda kao pravi uzrok.
29. rujna 1968.:
Medicinski tim napokon je prijavio metilnu živu kao glavni uzrok. Tvornica je bacala metilnu živu koja se stvarala prilikom izrade sirovine (acetaldehida) potrebne za proizvodnju plastike, u obliku otpadne vode u more, još od 1932. Međutim, tvornica je priznala da su počeli bacati puno više otpadnih voda u more između 1950. i 1960.
Priča je puno kompliciranija i vrijedno je znati detalje, ali ovdje sam izdvojio samo glavne događaje.
Bolest Minamata poznata je u cijelom svijetu kao opasnost od teških metala u tijelu.
Živa se koristi u baterijama, termometrima i fluorescentnim lampama, ali nema šanse da uđe u naša tijela.
Jedini način da živa uđe u tijelo je putem cjepiva.
Osobno znam nekoliko djece koja nisu imala dovoljnu sreću da se očiste od otrova koji su prešli prihvatljivu količinu teških metala iz cjepiva.
Ja znam da su teški oblici autizma vrlo slični s bolesti Minamata. Društvo na njih gleda kao na “lude, jadne ljude”.
Kada teški metali uđu u tijelo, tijelo daje sve od sebe kako bi ih odbacilo i očistilo se od otrova. To je jedan od razloga zašto se mogu pronaći teški metali u kosi kod djece s teškim autizmom.
Male količine droga također se mogu pronaći u kosi i znoju ovisnika. Znajući to, zadivljen sam činjenicom kako je tijelo vrijedan radnik i kako je ono divno. Zbog istog razloga se doping kontrole kod sportaša rade analizom urina i kose. (Doping poput steroida je otrov u tijelu kojeg tijelo želi izbaciti.) Jedina tužna stvar je to što tijelo više ne može odbaciti teške metale jednom kada oni uđu u mozak.
Na internetu postoje gotovo jednake količine informacija za i protiv cijepljenja.
Zašto je takvo upitno cijepljenje prisilno za svu djecu u Hrvatskoj?
Ako roditelji odbiju cijepiti, moraju platiti 2000 kn, jednak iznos koliko košta pobačaj.
Znam da ne znate odgovor, ali jeste li ikada barem razmišljali o tome?
Ovdje pogledajte simptome unosa žive u tijelo, kada tijelo to više ne može podnijeti.