U 19. stoljeću, SAD-om se počela širiti elektrifikacija. U početku su telekomunikacije tome bile glavni razlog, a kasnije se korištenje električne energije proširilo i na obiteljske domove. Do kraja 19. stoljeća ljudima se omogućio jednostavan pristup struji i elektronički uređaji brzo su se proširili i došli do svake američke obitelji.
Od kada je 1915. Alfred Mellowes izradio prvi hladnjak, njihova kvaliteta i cijena stalno je sve bolja i prodaju se jedan za drugim. Gospodarstvo je procvalo zbog dva svjetska rata te je ubrzo svaka američka obitelj dobila hladnjak. Međutim, upravo zbog hladnjaka, američka svakodnevna prehrana drastično se promijenila.
Prije nego su ljudi imali hladnjak kod kuće, održavanje svježe hrane bilo je vrlo teško, stoga je doma nisu jeli. Riba i meso pogotovo se brzo kvare pa su ih uglavnom jeli prerađene, u konzervama. Američka prosječna prehrana sastojala se 60-70 % od ugljikohidrata, manje od 20 % masti i 10 do 20% od proteina. No zbog hladnjaka postalo je puno lakše brinuti o svježoj hrani i ljudi su počeli jesti puno više svježeg mesa i ribe.
Do 1970. američka prosječna prehrana počela je sadržavati 42-45 % ugljikohidrata, masti nešto više od 40 % te oko 15 % proteina. Istraživači i nutricionisti tvrdili su da je ova promjena prehrane uzrok ne samo već poznatih bolesti, nego i pretilosti, visokog krvnog tlaka, dijabetesa, dislipidemije i raka. Međutim, ako se podaci pogledaju malo dublje, vidi se da je više od 40 % (gotovo polovica) ukupnih konzumiranih ugljikohidrata bilo iz šećera.
Zašto su dnevno počeli uzimati toliko šećera? Zbog nekoliko poznatih nacionalnih brendova koji su se probili u sve domove zahvaljujući hladnjacima. Da, to su gazirana pića poput Coca-Cole, Pepsija i Fante.
Zapravo primijetili ste da nitko nije sretan ako mora piti toplu Colu. “Cola mora biti hladna!”, zbog toga je prva Coca-Cola, koja je stvorena u Atlanti, u Georgiji 1886., bila prodavana uglavnom u ljekarnama. U to vrijeme kućni hladnjaci još nisu postojali, nego su postojali samo veliki hladnjaci u tvornicama i posebnim poslovnicama. Zato je Coca-Cola bila prodavana isključivo u ljekarnama ili posebnim kafićima koji su se zvali “Soda fountain”.
S izumom kućnih hladnjaka, hladna i ukusna gazirana slatka pića istog trena su se proširila baš do svakog američkog doma. Nije prošlo puno vremena do kada je SAD postao svjetska najslađa zemlja, broj jedan po konzumiranju čokolada, keksa, bombona i sladoleda.
Sljedeći, treći nastavak, govorit će o najdubljem dijelu, o odnosu između strategija farmaceutskih tvrtki i nutricionističke znanosti i time će se zaključiti ova tema.
Slika: Čak i najbolja i najstarija kiropraktička škola, Palmer, ima puno Coca-Cole i Pepsi automata u kampusu. Izvrnuta sramota američkog ponosa.
